Izvori rizika na govedarskoj farmi su mnogobrojni, posebno na proizvodnom i tehničkom nivou. Samim izborom rase i proizvodnom orijentacijom farme, meso i/ili mlijeko, farma se usmjerava na jedan određeni vid rizika.
Savjetodavac za stočarstvo Neđeljko Pipović iz PSSS Knjaževac, kaže da organizacija farme, način držanja stoke, način i struktura korišćenja oranica za proizvodnju vlastite stočne hrane, takođe mogu biti izvori rizika, prenosi Agroklub.
“Kod držanja stoke, kao živog materijala, postoje izazovi prilikom reprodukcije i prirasta koji nas mogu udaljiti od povoljnog stepena iskorištenja proizvodnog potencijala rase. Slično je i u proizvodnji stočne hrane”, kaže Pipović.
Kako tržište i cijene utiču na poslovanje farme?
Dalje, navodi, potencijalna opasnost mogu biti i loše vremenske prilike, neodgovarajuća priprema za sjetvu i njegu krmnih kultura, kao i pojava bolesti i štetočina.
“Na vreme se ne može direktno uticati, već se prate dugoročne vremenske prognoze, na osnovu kojih se biraju vrsta i sortiment neke krmne kulture, dok na druge proizvodne izvore rizika, farmer može delovati određenim tehničkim zahvatima”, objašnjava Pipović.
Cijene i tržišni rizici, napominje on, pripadaju drugoj kategoriji izvora opasnosti u govedarstvu. To znači da je u poljoprivredi cijena inputa, ali i gotovih proizvoda unaprijed određena. Tako se stvara novi oblik rizika za vlasnike govedarskih farmi.
“Sa druge strane, govedari mogu okrenuti tržište na svoj račun, proizvodeći autohtone govedarske proizvode i proizvode dodatne vrednosti kako bi iskoristili tržište u svoju korist. Finansijski rizici imaju posebno veliku važnost kod zaduživanja farme. Porast kamatne stope, mogućnost odlaganja ili zamene kredita, kao i ograničena dostupnost kredita direktno deluju na finansijski rizik”, ističe on.
Koji finansijski i pravni rizici prijete govedarima?
Na ovaj vid rizika su, kaže Pipović, poljoprivrednici već navikli, ali nisu skloni korišćenju tehnike za umanjivanje ili ublažavanje njegovih posljedica. To su praćenje finansijskih izvještaja o poslovanju farme kao i analiza finansijskih pokazatelja koji se moraju učvrstiti u strateški važne alate kako na malim, tako i na velikim gazdinstvima.
Kako dalje pojašnjava, dobri primjeri državnih odluka koje mogu imati veliki uticaj na poslovanje su svakako zakoni o porezu, propisi za uzgoj životinja, upotreba pesticida i lijekova za životinje kao i pravila za odlaganje otpada.
“Pravni rizik odnosi se na ugovaranje pojedinih aktivnosti poslovanja farme kao što su korišćenje iznajmljenog zemljišta, mašina i radnika. Isto tako, treba regulisati obaveze usluga za farmu, ali i plasmana proizvoda”, upozorava on.
Kako osiguranje može zaštititi farmu od gubitaka?
Posljednji tip rizika je, navodi on, lične prirode, tačnije, rizik ljudskih potencijala koji se odnosi na sigurnosna pitanja same farme i obuhvataju osiguranja usjeva i stoke, objekata i opreme. Tu spada i životno osiguranje vlasnika i članova domaćinstva koji se tretiraju kao radna snaga na farmi.
“Ponekad i na zdravlje životinja ne možemo uticati, pa se kao tehnika smanjenja ili uklanjanja rizika koristi osiguranje životinja, isto tako i osiguravanje useva usled vremenskih neprilika”, kaže ovaj stručnjak za stočarstvo.
Kako zaključuje, kao strategija upravljanja proizvodnim rizikom se predlaže i više proizvodnih ciljeva farme, što znači kombinovanje mesne i mliječne komponente, ali i dodatna prerada osnovnog proizvoda na farmi.
Privreda
Energetika
Turizam
Poljoprivreda
ICT
Prehrana
