Tradicionalni sir iz mijeha, jedan od prepoznatljivih proizvoda Hercegovine, mogao bi dobiti značajno međunarodno priznanje. Pripreme za njegovu nominaciju na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine napredovale su nakon što je završena izrada potrebne dokumentacije za zaštitu ove vrijedne gastronomske i kulturne tradicije.
Inicijativa za očuvanje hercegovačkih autohtonih sireva, s posebnim naglaskom na sir iz mijeha, pokrenuta je u Trebinju prije nekoliko godina. U njenoj realizaciji učestvuju organizacija „Slow Food“ Trebinje i Muzej Hercegovine, koji su kroz projekat „Putevima predaka“ nastojali predstaviti i sačuvati tradicionalne proizvode i običaje istočne Hercegovine, pišu Nezavisne.
Viši kustos etnolog Muzeja Hercegovine Božana Đuzelović istakla je da je cilj inicijative zaštititi proizvodnju koja se održala do danas, gotovo nepromijenjena u odnosu na način na koji se sir pravio prije više vijekova. Prema njenim riječima, sir iz mijeha spominje se i u Dubrovačkom arhivu još 1337. godine.
Nakon pokretanja inicijative, dokumentacija je upućena Ministarstvu kulture Republike Srpske, a potom proslijeđena Komisiji za UNESCO u Sarajevu. Na taj način sir iz mijeha uvršten je na preliminarnu listu nematerijalnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, čime je napravljen važan korak ka njegovoj daljoj zaštiti.
Slična aktivnost pokrenuta je i u Federaciji BiH. Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru dostavio je dokumentaciju Federalnom ministarstvu kulture i sporta radi uvrštavanja ovog proizvoda na preliminarnu otvorenu listu nematerijalne kulturne baštine Federacije BiH.
Postoji mogućnost da se inicijative iz oba entiteta objedine i da sir iz mijeha bude predstavljen UNESCO-u kroz zajedničku nominaciju. Đuzelović je ocijenila da bi takav pristup bio dobar način da se tradicija zaštiti kao zajedničko kulturno nasljeđe Hercegovine.
Posebnost ovog sira ogleda se i u načinu njegove proizvodnje. Nakon što se pripremi i prosuši, sir se stavlja u mijeh, odnosno posebno obrađenu ovčiju ili jagnjeću kožu, gdje sazrijeva i dobija karakteristična svojstva. Receptura i postupak izrade prenose se s koljena na koljeno, a znanje o njegovoj pripremi i danas se čuva u brojnim hercegovačkim domaćinstvima.
Da se tradicija i dalje njeguje, potvrđuju i lokalni proizvođači. Zdravka Ružić, koja na trebinjskoj pijaci prodaje sir i kajmak proizvedene u porodici njenih rođaka iz Berkovića, kaže da se sir pravi prema recepturi koju su generacijama prenosile majke i bake. Kako navodi, tradicionalni način sirenja, sušenja i čuvanja u mijehu ostao je gotovo nepromijenjen.
Osim očuvanja kulturnog nasljeđa, zaštita bi mogla donijeti i konkretne koristi proizvođačima. Međunarodno priznanje doprinijelo bi većoj prepoznatljivosti proizvoda, jačanju njegove tržišne vrijednosti i razvoju lokalne proizvodnje, a kupcima bi omogućilo lakše prepoznavanje autentičnog hercegovačkog sira.
Za Hercegovinu, sir iz mijeha nije samo tradicionalna namirnica već i dio identiteta, načina života i nasljeđa koje se čuva generacijama. Njegovo eventualno uvrštavanje na UNESCO-ovu listu predstavljalo bi priznanje tom nasljeđu i dodatni podsticaj da se stari običaji sačuvaju za buduće generacije.
Privreda
Energetika
Turizam
Poljoprivreda
ICT
Prehrana
