Nepalci i Indijci “vladaju” gradilištima u Srpskoj

Republika Srpska ove godine imaće rekordnih 3.000 radnih dozvola za zapošljavanje stranih državljana, što je više nego dvostruko u odnosu na period od prije pet godina, kada je godišnja kvota iznosila oko 1.400 dozvola.

Republika Srpska će ove godine imati rekordnu kvotu od 3.000 radnih dozvola za strane radnike, što je više nego dvostruko u odnosu na 2022. godinu kada je kvota iznosila 1.400 dozvola.

Strani državljani najčešće se zapošljavaju u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu, trgovini i saobraćaju, a najtraženiji su građevinski radnici, vozači, kuvari i konobari, piše Glas Srpske.

Najveći broj stranih radnika dolazi iz Nepala, Indije, Bangladeša i Turske, pri čemu su Nepalci i Indijci najzastupljeniji na gradilištima, u proizvodnji i ugostiteljstvu.

Poslodavci ističu da je uvoz radne snage postao neophodan zbog nedostatka domaćih radnika, jer u Srpskoj svake godine oko 15.000 ljudi odlazi u penziju, dok srednju školu završi oko 9.000 mladih.

Vlada Srpske nedavno je dala saglasnost na izmjene Odluke o utvrđivanju kvota, kojima je broj radnih dozvola za produženje već izdatih dozvola povećan sa 500 na 800, dok je kvota za novo zapošljavanje stranih radnika povećana sa 1.500 na 2.200. Time je ukupan broj dozvola povećan sa 2.000 na 3.000. U poređenju sa 2022. godinom, kada je kvota iznosila 1.400 radnih dozvola, riječ je o povećanju od čak 1.600 dozvola, odnosno za više od 114 odsto. Podaci pokazuju da je za samo nekoliko godina tržište rada u Srpskoj prošlo kroz velike promjene, a domaća privreda postala znatno zavisnija od uvoza radne snage.

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, strani radnici u Srpskoj najviše se zapošljavaju u građevinarstvu, prerađivačkoj industriji, ugostiteljstvu i hotelijerstvu, trgovini, saobraćaju i logistici te drugim uslužnim djelatnostima. Najtraženija zanimanja su građevinski radnici, zidari, tesari, armirači, varioci, vozači teretnih vozila, kuvari i konobari.

Kada je riječ o zemljama iz kojih dolaze strani radnici, prednjače Nepal, Indija, Bangladeš i Turska, a posljednjih godina raste i broj radnika iz Srbije, Kine i Filipina. Poslodavci ističu da se najlakše odlučuju za radnike iz Nepala i Indije, koji su već prisutni u građevinarstvu, proizvodnim pogonima i ugostiteljstvu, te često dolaze posredstvom specijalizovanih agencija za zapošljavanje.

Predsjednik Unije poslodavaca RS Zoran Škrebić rekao je za “Glas” da povećanje kvote radnih dozvola nije iznenađenje, već posljedica dugogodišnjih demografskih kretanja koja su zahvatila ne samo Srpsku i BiH, već čitav region, Evropu i svijet.

– Mi smo još prije više od deset godina ukazivala da će se privreda suočiti sa nedostatkom radne snage i da će biti neophodno otvaranje tržišta za strane radnike. Ako bismo ignorisali taj problem, izgubili bismo ekonomsku trku sa zemljama u okruženju koje su mnogo ranije počele da uvoze radnu snagu – rekao je Škrebić.

On podsjeća da Hrvatska ove godine planira oko 220.000 radnih dozvola, Srbija oko 150.000, Rumunija 300.000, dok Slovenija više ni ne vodi evidenciju o broju izdatih dozvola.

– Sve evropske zemlje suočavaju se sa nedostatkom radnika, prije svega zbog nepovoljnih demografskih kretanja. Kod nas, prema procjenama, svake godine oko 15.000 ljudi odlazi u penziju, dok srednju školu završi oko 9.000 mladih. Čak i kada bi se svi odmah zaposlili, manjak radne snage bi ostao – naglasio je Škrebić.

Prema njegovim riječima, veći broj zaposlenih stranaca značio bi i veću stabilnost penzionog i zdravstvenog sistema, jer svi radnici uplaćuju poreze i doprinose.

– Naš penzioni sistem funkcioniše na principu međugeneracijske solidarnosti, što znači da doprinosi sadašnjih radnika služe za isplatu sadašnjih penzija. Zato je važno da što veći broj ljudi bude formalno zaposlen i da se za njih uredno uplaćuju porezi i doprinosi – kazao je on.

Škrebić je istakao da uvoz radne snage mora biti praćen jasnim pravilima.

– Bezbjednosne provjere radnika koji dolaze moraju biti na najvišem nivou, ali procedure treba ubrzati. Istovremeno, potrebno je preuzeti iskustva zapadnoevropskih zemalja, gdje strani radnici prolaze obuku o jeziku, kulturi i pravilima države u kojoj žive i rade. Cilj je da se prilagode sredini u koju dolaze, a ne da prenose način života iz zemalja iz kojih su došli – rekao je Škrebić.

On naglašava da bez dovoljnog broja radnika domaća privreda neće moći da ostane konkurentna.

– Ako nema radne snage, nije moguće odvijanje proizvodnje niti drugih privrednih aktivnosti. To direktno utiče na konkurentnost privrede i može dovesti do pada u svim segmentima ekonomije – upozorio je Škrebić.

Govoreći o iskustvima poslodavaca sa radnicima iz Nepala, Indije i drugih azijskih zemalja Zoran Škrebić kaže da su u početku najveći izazovi bili jezik i kulturološke razlike, ali da se situacija značajno popravlja.

– Agencije koje dovode radnike danas već u matičnim zemljama organizuju obuke, provjeravaju njihove kvalifikacije i uče ih osnovama jezika. Zbog toga je iz godine u godinu sve manje problema prilikom njihovog uključivanja u proces rada – kazao je on.