Ekonomski sistemi i tržišta rada sve su više izloženi uticaju vještačke inteligencije. Mlade generacije strahuju da će AI ograničiti pristup početnim radnim mjestima, dok je skepticizam prema ovoj tehnologiji najizraženiji u zemljama u kojima uslužne djelatnosti dominiraju ekonomijom. Više od 70 odsto Amerikanaca smatra da se AI razvija prebrzo, a procjene govore da bi stotine miliona radnih mjesta širom svijeta mogle biti izložene automatizaciji u narednoj deceniji, kaže Bojan Lučić, ekonomista.
– Istovremeno, na globalnim tržištima kapitala odvija se jedan od najvećih investicionih događaja u modernoj istoriji. Kompanije Anthropic, OpenAI i SpaceX pripremaju inicijalne javne ponude akcija čija bi ukupna vrijednost mogla premašiti 200 milijardi dolara. Riječ je o kompanijama koje se nalaze u samom središtu tehnološke transformacije svijeta i koje mnogi vide kao buduće nosioce novog ciklusa globalnog rasta – navodi on.
Postavlja se zato suštinsko pitanje: ako su radna mjesta, obrazovni sistemi i čitave ekonomije izloženi rizicima koje donosi AI, da li je ispravno da domaćinstva, penzioni fondovi i banke budu potpuno isključeni iz vlasništva nad kompanijama koje stvaraju najveći dio nove vrijednosti?
– Istorija ekonomskog razvoja pokazuje da su najveće društvene tenzije nastajale onda kada su koristi tehnološkog napretka bile koncentrisane u rukama malog broja vlasnika kapitala, dok su troškovi prilagođavanja bili raspoređeni na čitavo društvo. Upravo zato sve veći broj ekonomista postavlja pitanje kako osigurati da građani učestvuju u dobicima AI revolucije, a ne samo u njenim rizicima – istakao je Lučić.
Iz te perspektive, kaže, kontrolisana izloženost domaćinstava kroz investicione i penzione fondove ne predstavlja samo investicionu odluku, već i mehanizam šire raspodjele budućeg bogatstva.
– Ukoliko AI zaista dovede do značajnog povećanja produktivnosti i profita, onda je u interesu društva da dio tih dobitaka pripada i štedišama, penzionerima i budućim generacijama. Naravno, potreban je oprez. Nijedna od navedenih kompanija još nije dokazala dugoročnu profitabilnost koja bi opravdala današnje procjene njihove vrijednosti. Rizici su značajni, a očekivanja investitora izuzetno visoka. Zbog toga ovakve investicije ne mogu biti predmet špekulacije već isključivo dio dobro diversifikovanih portfelja profesionalno upravljanih institucija – navodi Lučić.
Posebno je zanimljivo kaže, da se već sada vidi kako AI postaje i pitanje nacionalne bezbjednosti.
– Prema navodima Bloomberg-a i Reuters-a, pokrovitelji emisije SpaceX-a naložili su da se ne prihvataju nalozi investitora iz Kine i Hong Konga, što pokazuje da se vlasništvo nad vodećim AI i svemirskim kompanijama sve više posmatra kao strateško, a ne isključivo finansijsko pitanje – podjeća Lučić.
Zbog toga rasprava o AI-ju nije samo rasprava o tehnologiji.
– To je rasprava o tome ko će biti vlasnik kapitala koji nastaje iz nove industrijske revolucije. Ako društvo preuzima rizike tehnološke transformacije, onda je razumno da kroz penzione fondove, investicione fondove i druge oblike dugoročne štednje ima priliku da učestvuje i u njenim dobicima. Na kraju, pravo pitanje nije da li će AI promijeniti ekonomiju. To je već izvjesno. Pravo pitanje je da li će građani biti samo posmatrači te promjene ili i suvlasnici njenih rezultata – zaključuje Lučić.
Privreda
Energetika
Turizam
Poljoprivreda
ICT
Prehrana
