Tržište nafte dostiglo je “tačku loma” – šta slijedi?

Tačka loma na tržištu nafte poklapa se s isporukom posljednjih barela iz Perzijskog zaliva krajnjim korisnicima. Kada ti tereti istovare teret na kopno nedostatak novog tovara počeće da iscrpljuje kopnene zalihe nafte.

Dakle, matematika je jasna i neumoljiva. Ako bi se Ormuski moreuz otvorio danas, tankerima bi trebalo 30 do 40 dana da istovare naftu, a velikim tankerima treba oko tri mjeseca da se vrate. Za to vrijeme kako navodi Qasem Al – Ali na svom X nalogu, kopmnena skladišta na Bliskom istoku moraju se prvo isprazniti, i to je razlika koja ne mari za mirovne sporazume, pišu Nezavisne.

The oil market just passed its breaking point.
And it doesn’t matter if the Strait of Hormuz opens tomorrow.
Here’s why the damage is already done 🧵

— Qasem Al-Ali (@AlaliQasem) April 20, 2026

Rafinerije usporavaju, ali potražnja ne pada

Trenutno, globalni zastoj u radu rafinerija iznosi više od oko pet miliona barela nafte dnevno (b/d), od čega je oko tri miliona barela b/d koncentrisano na Bliskom istoku. Azija i Evropa takođe smanjuju kapacitet prerade, ali to što rafinerije usporavaju rad ne znači da je potražnja krajnih korisnika pala.

Smanjenje kapaciteta prerade dovešće do bržeg pada zaliha naftnih derivata i rasta cijena goriva. Posljeedica toga biće veće marže na preradu i veći obim prerade i to je ciklus koji će se ponavljati narednih nekoliko sedmica.

Ciklus cijena: začarani krug ponude i prerade

Otprilike, kako piše HFI Research to izgleda ovako: povišena cijena sirove nafte – kompresija prerađivačkih marži-smanjena ponuda naftnih derivata – pad zaliha derivata-rast prerađivačkih marži-veći obim prerade-viša cijena sirove nafte.

Ko kontroliše tržište u krizi

Na tržištu, ovu igru vodiće trgovci koji posjeduju skladišni kapacitet i rafinerije koje ga nemaju. To će, naravno, trajati samo dok god ima nafte u kopnenim zalihama, a taj rok je jako blizu.

Azija i Evropa pred nestašicom

Do prve sedmice maja, jedine azijske zemlje s realnim viškovima zaliha sirove nafte biće Japan i Kina. Sve ostale moraće hitno da traže barele na tržištu, a ako Ormuski moreuz ostane zatvoren, upravo tada će rafinerije plaćati svaku cijenu da osiguraju potrebne barele. Alternativa je gašenje rafinerije.

Za Evropu, nestašica sirove nafte postaće vidljiva u istom vremenskom okviru. Američki izvoz nafte tada će iznositi prosječno oko 5,5 miliona b/d. Zalihe sirove nafte OECD zemalja dostigle bi operativni minimum, a preostali višak u skladištima nalazio bi se u SAD-u.

Američke zalihe i moguća zabrana izvoza

Prema procjeni HFI Research, američke komercijalne zalihe sirove nafte biće ispod oko 400 miliona barela i bliži operativnom minimumu (370 do 380 miliona barela) do kraja jula. To uključuje procijenjeno puštanje 139 miliona barela iz strateških rezervi.

Negdje između sada i tada, Trampova administracija moraće da uvede zabranu izvoza i derivata i sirove nafte. Pretpostavke su da bi Trump prvo zabranio izvoz derivata, a ako američke rafinerije počnu da smanjuju kapacitet zbog pada marži, zabranio bi i izvoz sirove nafte — što bi bio katastrofalan scenario za američke rafinerije i kanadske proizvođače nafte.

Tankeri, kašnjenja i fizička ograničenja

Sve gore napisano, odvijaće se bez obzira šta se desi sa Ormuskim moreuzom, a čak i ako SAD i Iran postignu sporazum o ponvnom otvaranju moreuza bez uslova, kopnene zalihe nafte će se topiti.

Recimo, ako bi danas bio postignut sporazum, postoji oko 160 miliona barela u plovnim skladištima I tankerima koji će ići ka izlazu. Tim barelima treba 30 do 40 dana za tranzit i istovar. Za povratak tih tankera potrebno je još dodatnih 20 dana.

Što se tiče ostalih segmenata tržišta, 70 super tankera trenutno plovi prema SAD-u da utovari američku naftu i isporuči je u Aziju. Utovar će trajati 6 do 8 sedmica. Tranzit do Azije trajaće još 45 do 50 dana. Istovar i povratak kroz Ormuski moreuz dodatnih 20 do 25 dana. Ukupno, od ove grupe tankera ne možemo očekivati značajan saobraćaj kroz moreuz najmanje 3 mjeseca.

Nemoguća misija: rasterećenje skladišta

Da bi se ublažilo trenutno nagomilavanje kopnenih zaliha na Bliskom istoku, potrebno nam je 100 supertankera. Postoji 600 miliona barela kopnenih zaliha, a da bi proizvođači imali dovoljno prostora za ponovni pokretanje proizvodnje, kopnene zalihe moraju se smanjiti za oko 200 miliona barela. Aktivnost tankera pokazuje da to fizički nije moguće do sredine ili kraja juna, u najranijem.

Kada proizvodnja može ponovo krenuti

Kada se kopnene zalihe sirove nafte iscrpe, potreban je stalni dotok tankera kroz moreuz. Tek tada proizvođači poput Saudijske Arabije, UAE, Kuvajta, Katara, Iraka i Bahreina mogu da pokrenu ponovnu proizvodnju. Taj proces trajaće još nekoliko sedmica, što praktično garantuje nastavak nestašice ponude.

Ogroman gubitak globalnih zaliha

Prema gruboj procjeni ukupni gubitak zaliha uslijed zatvaranja moreuza već iznosi oko 1 milijardu barela. Do kraja aprila taj iznos raste na 1,2 milijarde, do kraja maja na 1,59 milijardi, a do kraja juna na 1,98 milijardi barela.

Nema dovoljno komercijalno dostupne sirove nafte da bi se pokrilio takav gubitak ponude. Zato je uništavanje potražnje neophodno da bi se spriječio ovaj scenario.

To je čista matematika.

Masovni pad zaliha probudiće tržište

Tržište nafte prešlo je tačku loma. Nadolazeći masovni pad zaliha probudit će tržište iz letargije. Pretpostavke su da će finansijski igrači reagovati tek kada vide fizičke nestašice — tek tada će shvatiti da je ovaj nestanak ponude stvaran. Do tada, većina ljudi neće biti u stanju da prihvati tu realnost.

Scenario bez presedana

Ako se Ormuski moreuz otvori nakon aprila, ne može se dati tačna prognozu cijene nafte. Otišli bismo predaleko. Bio bi to najveći nestanak naftne ponude u istoriji tržišta nafte — četiri puta veći od svih prethodnih. Fundamentalne tržišne teorije više se ne bi primjenjivale, jer ne postoji cijena za apsolutni nedostatak robe. Kada tržištu nestane goriva, jednostavno nestane.

“Koliko bi koštao taj posljednji marginalni barel? Nemam pojma, i ne vjerujem da bi itko bio dovoljno pametan da odgovori na to pitanje. Ono što znam jeste da dolazi do uništavanja potražnje, i da će za pratioce tržišta nafte vladine mjere biti ono što će potražnju “ubiti”. Da bi se nadoknadio nestanak globalnih zaliha od 11 do 13 miliona b/d, potreban nam je isti obim smanjenja potražnje kao tokom kovid lockdowna” navodi analitičar portala HFI Research.