U nekoliko ključnih sektora privrede i poljoprivrede, mladi iz Gradiške uspješno se bore sa izazovima u proizvodnji i na tržištu.
Njihov udio u pozitivnim rezultatima poslovanja, a naročito izvoza je značajan. Prerađivači drveta u Gradišci godišnje ostvaruju prihod veći od 100 miliona evra. U ovom sektoru zaposleno je oko 1.300 radnika, a 90 odsto proizvodnje namijenjeno je tržištu Evropske unije i susjednih zemalja. U metaloprerađivačkoj grani privrede zaposleno je 800 radnika, a vrijednost robe plasirane kupcima u inostranstvu godišnje iznosi oko 70 miliona evra. Za ovim ne zaostaje ni sektor poljoprivrede, naročito u stočarstvu, proizvodnji voća i povrća.
Marko Desančić iz Donjih Podgradaca nastavio je porodični posao u preduzeću “Mia – Du”, koje se bavi preradom hrastovog drveta. Preduzeće je formirano prije 13 godina, a zapošljava 15 radnika.
“Ova grana privrede pruža mogućnost mladima da svoje ideje i znanje pretvore u praksu. To omogućava zapošljavanje, zaradu i ostanak u Republici Srpskoj”, kaže Marko Desančić, koji proizvode od hrastovine izvozi u Austriju, Njemačku, Italiju i Poljsku.
On se, osim preradom drveta, bavi i poljoprivredom. Na 15 hektara uzgaja kukuruz i suncokret.
Mogućnosti koje pruže prerada metala prepoznala je porodica Klincov, čija se firma “Alu prox” bavi obradom metala i aluminijuma. Ovaj porodični biznis vodi mladi bračni par koji zapošljava radnike svoje generacije. Bave se proizvodnjom čeličnih konstrukcija, garaža, aluminijumskih ograda…
“Gradiška je za privrednike, među kojima su i mladi, savršeno mjesto za poslovanje. Čine ga povoljna geografska lokacija, iskustvo u privređivanju, stimulativne mjere i dobri uslovi za otvaranje preduzeća i za poslovanje”, smatra Ljubo Klincov, vlasnik preduzeća “Alu prox”, formiranom 2015. godine.
I ovdje se mogu pohvaliti izvoznim poslovima u Hrvatsku i Austriju u procentu od 70 odsto.
Danijel Miodragović iz laminačkog zaseoka Mokreš na vlastitoj farmi tovi 200 bikova, junadi i teladi. On obrađuje 1.000 dunuma zemljišta. Ove godine zasijao je kukuruz, suncokret, zob i soju. U porodici Miodragović začeci stočarstva su devedesetih godina prošlog vijeka, kada je Danijelov otac Mihajlo, poznati gradiški kuvar, izgradio manju štalu, te počeo uzgajati stoku za potrebe porodičnog restorana.
“Godinama ulažem zaradu u razvoj farme, nabavku mehanizacije, obradu zemljišta, proizvodnju stočne hrane. Moje opredjeljenje je u stalnom povećanju posla, nabavci poljoprivredne mehanizacije, traktora, priključaka, mašina za moderniji rad na farmi. Sve to zahtijeva ova djelatnost od koje ne planiram odustati”, kazao nam je Miodragović. Njegovo opredjeljenje su kvalitetne pasmine, koje su na tržištu uvijek tražene.
Ekonomista Nenad Adamović smatra da Gradiška ima prirodna bogatstva, ali i stratešku poziciju, sa najvećim tranzitnim graničnim prelazom u BiH te razvijenom putnom infrastrukturom koja omogućava direktnu poveznicu sa tržištem Evropske unije.
“Mladi iz ovog kraja su u prvom talasu, prije nekoliko godina, otišli u inostranstvo. Tamo su prepoznali mogućnosti i metode savremene proizvodnje. Dio njih je shvatio da je znanje iz Evrope moguće primijeniti i ovdje. Zato su se vratili, registrovali preduzeća, iskoristili pogodnosti koje nude lokalne zajednice, Republika Srpska, ali i međunarodni projekti”, pojašnjava Adamović.
Drugi dio, kaže ovaj ekonomista, čine mladi koji su već na prvom koraku, naročito u porodičnim firmama ili razvijenim gazdinstvima, prepoznali mogućnost da rade, da zarađuju i nastave tradiciju.